Kućni ljubimci prednosti i nedostaci

Kućni ljubimci i mala djeca, dilema koja muči većinu roditelja. Brz tempo života koji nam nameće vrijeme u kojem živimo, previše obaveza, malo stambenog prostora, utiču na konačnu odluku mnogih roditelja. Na pitanje novinarke RTHN Slavice Miletić, da li je za djecu zdravo rasti uz kućne ljubimce, psihološkinja Jelena Pejović daje potvrdan odgovor.

Život u pretjerano čistoj sredini, stvara neotpornost na bakterije, a to je prirodan proces koji jača imunitet, dok previše sterilna sredina ga slabi. Djeca treba da preuzmu određene obaveze oko svog ljubimca, koliko god one bile male. Ljubimac nije igračka i ne može se odložiti i zaboraviti, i njegove potrebe se trebaju poštovati. Dijete postaje živahnije, srećnije i manje vremena je okrenuto društvenim mrežama, video igricama… Čak i male bebe gledaju i uče o životinjama sa kojima žive. Istraživanja su pokazala da bebe u domaćinstvima sa kućnim ljubimcem bolje prepoznavala životinjska lica već u 10. mjesecu života.

-Sa psihološke strane kućni ljubimci su blagoslov za djecu, jer ih uče empatiji, imaju drugara za igru i nestašluke, uče se jeziku koji je malo drugačiji od našeg, razumjevanju, imaju nekog ko ih voli, ko im se raduje, i koga oni vole na poseban način. U toj interakciji oni upoznavaju šta su prave vrijednosti. To je jedan proces gdje se dijete uči da bude odgovorno, da ima razumjevanja za nekog ko ga ne razumije, prosto, imamo dosta benefita kada se dijete odgaja pored kućnog ljubimca.

Na pitanje da li je tačno da se smanjuju alergije kod djece koja imaju kućnog ljubimca, psihološkinja komentariše da imamo pretjerano sterilne sredine svuda oko nas, a ponajviše u kući ili stanu gdje dijete odrasta. Opsesivno čišćenje i sterilisanje svega sa čim dijete dolazi u kontakt, uznapredovalo je u zadnjih par godina. Taj začarani krug pretjerane opterećenosti nije dobar sa psihičke strane. Bitno je naglasiti da ljubimci razbijaju taj sterilitet, dijete dolazi u kontakt sa bakterijama koje nisu toliko štetne. Određena ekspozitura stvari u malim dozama nam pojačava imuni sistem. Nekad su djeca na igralištu stavljala pijesak u usta, danas roditelji od toga prave malo veću buku, prosto djeca treba da budu u sredinama ne tako sterilnim,a ljubimci im u tome pomažu.

Za djecu sa autizmom i njihove porodice, briga o kućnim ljubimcima može da pomogne u smanjenju stresa i stvoriti mogućnosti za uspostavljanje veza podrške.

Australijska longitudinalna studija pokazala je da djeca bez braće i sestara mogu posebno imati koristi od kućnih ljubimaca, možda zato što se ponekad ponašaju kao surogat braće i sestara.

U hraniteljskim porodicama, istraživanja pokazuju da kućni ljubimac može pomoći u olakšavanju bliskih odnosa između hranitelja i djece, kao i da obezbedi društvo sam po sebi.

U međuvremenu, i sama djeca kućne ljubimce svrstavaju u neka od najvažnijih bića u životima, doživljavajući životinjske saputnike kao utjehu i emocionalnu podršku, kao i nepogrešive poverljive osobe za tajnu.

“ Za pravi život, disanje, pomalo neuredna životinja koja trči po kući dobar je način za uspostavljanje tih veza”.